Postoje dvije vrste tvrtki: one koje rade backup i one koje će ga raditi nakon prvog gubitka podataka. Treća opcija ne postoji. Disk će prije ili kasnije otkazati, netko će obrisati krivu mapu, a ransomware ne bira žrtve po veličini.
Pravilo 3-2-1, objašnjeno ljudski
3 kopije podataka. Original plus dvije sigurnosne kopije. Jedna kopija nije backup. To je nada.
2 različita medija. Na primjer, jedna kopija na mrežnom uređaju (NAS) u uredu, druga u cloudu. Ako kvar pogodi jednu tehnologiju, druga preživi.
1 kopija izvan lokacije. Požar, poplava, krađa. Sve što uništi ured, uništi i backup koji stoji pored servera. Zato barem jedna kopija mora biti fizički drugdje, najčešće u cloudu.
Sve se to mora događati automatski. Backup koji ovisi o tome da se netko sjeti ne postoji.
Detalj koji odlučuje protiv ransomwarea
Moderni ransomware prvo traži backupe i briše ih, pa tek onda kriptira podatke. Zato ozbiljna strategija uključuje barem jednu nepromjenjivu (immutable) ili offline kopiju, backup koji ni napadač s punim pristupom vašoj mreži ne može obrisati niti izmijeniti. To je razlika između neugodnog dana i egzistencijalnog problema.
Backup koji nitko nije testirao ne postoji
Najgori trenutak za otkriti da povrat podataka ne radi jest onaj kad vam podaci stvarno trebaju. Viđali smo backupe koji su se mjesecima "uspješno izvršavali", a kopirali prazne mape. Zato: povrat podataka testira se periodički, po planu, s mjerenjem koliko traje. Ako oporavak servera traje tri dana, to želite znati danas, ne usred krize.
Tri pitanja za samoprocjenu
Prvo, ako vam sad otkaže glavni disk, koliko podataka gubite: sat, dan ili tjedan? Drugo: koliko bi trajao potpuni oporavak? Treće: zna li itko u firmi pouzdane odgovore na prva dva pitanja?
Ako je odgovor na treće "ne baš", to je znak da je vrijeme za razgovor o backupu. Dobro postavljen sustav radi tiho u pozadini i košta manje od jednog dana zastoja poslovanja. Provjereno.