Videonadzor i kontrola pristupa

Nakon provale vlasnik pregleda snimku i vidi siluetu na ulazu, bez lica i bez registracije automobila. Kamera je bila postavljena visoko i široko, da pokrije cijelo dvorište, pa je osoba na slici zauzela svega nekoliko desetaka piksela. Noću se infracrveno svjetlo odbijalo od obližnjeg zida i preplavilo kadar.

Svakoj kameri prvo odredimo zadatak prema normi EN 62676-4, koja gustoćom piksela opisuje razine od otkrivanja do identifikacije. Za prepoznavanje poznate osobe traži se oko 125 piksela po metru, a za identifikaciju nepoznate 250. Iz toga slijede žarišna duljina leće, visina i udaljenost.

• IP kamere napajane preko PoE-a (IEEE 802.3af/at), jednim kabelom za struju i podatke
• WDR za ulaze gdje iza osobe stoji jako svjetlo
• snimanje na lokalni NVR u formatu H.265, koji zauzima otprilike upola manje prostora od H.264
• kamere u zasebnoj mreži, bez izravnog pristupa s interneta

Videonadzor bilježi osobne podatke, pa se na njega primjenjuju Opća uredba o zaštiti podataka i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. U praksi to znači da svrha nadzora mora biti određena, obično zaštita osoba i imovine, da ulaz u nadzirani prostor mora biti označen vidljivom oznakom i da se snimke čuvaju samo koliko ta svrha traži, a zatim se automatski brišu. Snimkama pristupa samo ovlaštena osoba.

Kamere usmjeravamo tako da ne snimaju javnu površinu, susjedno dvorište ili tuđa vrata. Za nadzor radnih prostora vrijede dodatna pravila prema zaposlenicima, pa rok čuvanja i obavještavanje provjerite s osobom zaduženom za zaštitu podataka. Mi postavljamo tehničku stranu: automatsko brisanje, korisničke uloge i zapis o tome tko je pregledavao snimke.